FITOTERAPIJA

Piše: mr.ph. Sandra Maglić

HISTORIJA FITOTERAPIJE

Može se slobodno reći da su Egipćani imali u pravom smislu riječi službenu farmakopeju, koju je napisao jedan od najvećih egipatskih liječnika Imotep. Farmaceutska tehnologija u drevnom Egiptu je bila jako razvijena. Pripremali su različite mješavine droga, dekokte na različitim temperaturama, filtrirali su različite frakcije, pripremali kapi za oči, kapsule i praškove.

Prvi kineski herbar (3000 p.n.e.), koji je sadržavao preko hiljadu biljaka i receptura, napisao je Pen T-Sao.

De Materia medica je bila prva farmakopeja koja se koristila sve do XVIII stoljeća. Napisao ju je Grk Plinio stari.

Arapi prvi odvajaju profesiju ljekara od farmaceuta. U Bagdadu pred kraj VIII vijeka je nastala prva privatna apoteka.

Šta je to FITOTERAPIJA ?

• Naziv potiče od grčkih riječi phyton (biljka) i therapeia (liječiti, tretirati);

• Metod/sistem liječenja zasnovan na upotrebi ljekovitih biljaka. 

Fitoterapija je medicinska disciplina koja podrazumijeva upotrebu ljekovitih biljaka (droga) i biljnih preparata u liječenju i prevenciji bolesti.

Tradiconalna ili narodna medicina se bazira na iskustvu i vještinama liječenja jednog naroda.

Alopatska ili konvencionalna medicina je zasnovana na naučnim saznanjima i eksperimentalnim dokazima i rezultatima.

Alternativna medicina je zasnovana na uspješno primjenjivim tehnikama liječenja koje nisu naučno dokazane.

Fitoterapija podrazumijeva poznavanje sastava droga, njihovo djelovanje, terapijsku upotrebu, indikacije, doziranje, kontraindikcije i neželjene efekte, ispravan i najpogodniji način primjene.  Fitoterapija podrazumijeva i poznavanje interakcija koje se mogu javiti između herbalnih lijekova i konvencionalnih lijekova, kao i interakcija sa hranom.

Fitokompleks se definira kao složena biohemijska cjelina koja predstavlja ukupnu farmakološku komponentu biljne droge.

Fitokompleks jedne biljne droge čine supstance koje posjeduju evidentnu i dokazanu farmakološku aktivnost (aktivni principi) i druge koje participiraju i utiču na djelotvornost aktivnih principa, mijenjajući njihovu farmakokinetiku, apsorbciju, metabolizam, eliminaciju i posljedično svemu navedenom farmakološki profil.

Na primjer ekstrat lista Ginkgo biloba, čija je aktivnost inhibiranja slobodnih radikala kisika vezana za sadržaj ginkolida i bilobalida:

nikada nije bilo moguće koristiti pojedini ginkolid ili bilobalid kao lijek, jer je evidentno da se ukupni farmakološki učinak ispoljava samo kada se nalaze u kompleksnoj smjesi koja se u prirodi nalazi kao takva.

Top 10 dodataka prehrani u EU (2014) – ginkgo, noćurak, artičoka, ginseng, aloa vera, komorač, valerijana, soja, melisa, ehinacea

DROGA

Pojam droga u farmaciji označava ljekovitu sirovinu porijeklom iz prirode.

Drogu predstavljaju osušeni biljni ili životinjski dijelovi, organi i minerali koji sadrže farmakološki aktivna jedinjenja.

Razlikuju se dva tipa biljnih droga: organizirane droge (ljekovite sirovine koje su dijelovi biljke ili biljni organi) i neorganizirane droge (biljni produkti).

Što je biljka usitnjenija to joj je kraći rok trajanja. Tinkture su jedini pripravci koji imaju duži rok trajanja.

Zanimljivosti:

  • Bosna i Hercegovina je jedan od glavnih proizvodžača korijena lincure (Genitianae radix). Snadbijeva EU i smatra se da proizvodi najkvalitetniju drogu.
  • Najkvalitetnije smilje se proizvodi u Siriji i Libanonu
  • Mediteranska klima je najpogodnija za uzgoj nekih biljaka tako da jako kvalitetna žalfija dolazi iz Dalmacije, lavanda iz Provanse, majčina dušica iz Hercegovine…
  • U mnogim zemljama širom Evrope uz autoputeve i ceste sade se sadnice bagrema jer je izvrstan po svojoj osobini da apsorbuje izduvne gasove iz motornih vozila

SEKUNDARNI METABOLITI BILJAKA

OSNOVNE GRUPE

  1. Droge sa anorganskim tvarima
  2. Droge sa voćnim kiselinama
  3. Droge sa ugljikohidratima
  4. Droge sa monosaharidima i disaharidima
  5. Droge sa polisaharidima (škrob, inulin, celuloza, sluzi)

Voćne kiseline

Najpoznatije su jabučna, limunska, vinska. Djelovanje: konzervansi, stimulacija peristaltike crijeva (vinska kiselina), diuretici. Najviše ih ima u plodu maline, crne ribizle, borovnice, kupine, cvijetu hibiskusa.

Ugljikohidrati

Sastavni su dio ćelijske građe i predstavljaju izvor hrane za sve ćelije te predstavljaju rezervnu energiju spremnu za upotrebu.

Monosaharidi 3-9 C atoma

Droge sa monosaharidima: plod smokve, plod vinove loze- grožđe (listovi se mogu koristiti kod dijareja i krvarenja npr. maternice, jer sadrže tanine i stežu), mana (šećerni eksudat koji curi iz poprečnih zasijecanja koja se prave na stablu biljke stare približno 10 godina; laksans, koristi se kod pripreme kolona prije kolonoskopije).

Disaharidi 2-10 monosaharidnih jedinica

Droge sa disaharidima: plod rogača, šećerna trska, šećerna repa (samljeveni plod se koristi kod želučano- crijevnih bolesti, naročito kod dječijih dijareja i upale želučane sluznice).

Polisaharidi – stotine monosaharidnih jedinica

Nerastvorljivi su u vodi.

Beta glukani su polisaharidi razgranatih glukoznih jedinica. Ova vlakna se nalaze u velikim količinama u prosu i ječmu. Efikasna su za snižavanje nivoa holesterola u krvi. Povećavaju bio

masu u crijevima, poboljšavaju pasažu i na taj način smanjuju apsorpciju i zadržavanje holesterola.

Hitin i hitosan su polisaharidi koji se nalaze u egzoskeletu rakova i u ćelijskom zidu većine gljiva. Korisni su za kontrolu težine.

Inulin je biljni polimer koji neke biljke sintetiziraju radi skladištenja energije. Značajne količine inulina nalaze se u artičoki, cikoriji, maslačku, luku i češnjaku. Probavni enzimi ga ne mogu sasvim probaviti, te potpunoj fermentaciji od strane bakterija podliježe u debelom crijevu. Droge sa inulinom: oman (ekspektorans, uroantiseptik, holagog, holeretik, spazmolitik, hrana za dijabetičare), maslačak (holagog, holeretik, blagi diuretik i laksativ; kontraindikacije: kod žučnih kamenaca, terapije litijem), vodopija/cikorija.

SLUZI (monosaharidi + uronske kiseline)

Iz biljnog materijala se ekstrahuju hladnom vodom. Vanjska primjena: umanjuju upalni proces, kod čireva, otečenih žlijezda. Unutarnja primjena: ublažavanje podražaja respiratornog i probavnog trakta, antitusici, antidijaroici, laksansi.

GLIKOZIDI (šećer + nešećerni dio = glikozid)

Glikozidi su spojevi topivi u vodi.

Gorki heterozidi – podražuju čulo okusa, stimulišu lučenje želučanog soka i žuči. Droge sa gorkim heterozidima: korijen lincure (kod gubitka apetita, dispepsije, insuficijencije jetre; kontraindikovana je kod želučanih bolesnika), kičica (digestiv, stomahik), pelin, sikavica, gorka narandža.

Fenolni glikozidi – list uve, list borovnice, list evropske brusnice, vrijesak.

Antrahinonski glikozidi – polarne molekule, topive u vodi, ne aposorbuju se u tankom crijevu. Djeluju kao laksativi. Potrebno im je 5-8 sati kako bi ispoljili djelovanje na crijevnu peristaltiku. Uzimaju se uvečer pred spavanje. Maksimalna primjena je 2 sedmice!

*Pacijenti na kardiotoničnoj terapiji trebaju izbjegavati antrahinonske laksanse.

Sena i antrahinonske droge mogu povećati toksičnost digoksina.

Droge: barbadoška aloja, aloja vera (kod kolitisa, gastritisa, za jačanje imuniteta; kontraindicirana kod graviditeta, menstruacije), arborescens (u onkologiji), indijska sena, krkovina (droga mora odstojati godinu dana prije upotrebe, jak purgativ).

Cijanogenski heterozidi – toksične koncentracije 0,5- 3,5 mg/kg (badem).

Sumporni heterozidi – Droge se upotrebljavaju kao sirovine za izradu preparata sa rubefacijentnim djelovanjem (papričice).

Flavonoidni heterozidi – antioksidansi, diuretici, antinflamatorno djelovanje. Droge: bijeli i crveni glog (tonik za oslabljeno srce, posebno staro srce gdje se ne preporučuju glikozidi digitalisa; ne smije se koristiti u slučaju bradikardije, ne zajedno sa antihipertenzivima), divlja artičoka (hepatoprotektivno, može se piti duži vremenski period, *djeluje kao antidot kod trovanja gljivama), arnika.

Kumarinski heterozidi – Furanokumarini (psoralen – kod anomalija pigmentacije, psorijaze), piranokumarini (vazodilatatori), dikumaroli (antikoagulansi).

Saponinski heterozidi – espektoransi (djeluju na površinsku napetost i razrjeđuju sekret: jagorčevina, sena, bršljan), diuretici (breza, preslica), antibiotici, antimikotici, spazmolitici.

Tanini – netoksični spojevi oporog okusa. Imaju jako adstrigentno djelovanje. Koriste se u tretmanu rana, opekotina, promrzlina, hemoroida, gingivitisa, gastritisa, *antidot kod trovanja teškim metalima i alkaloidima.

*Ometaju apsorpciju željeza iz GIT-a stvaranjem kompleksa sa željezom.

Droge sa taninima: petoprsta, hrast lužnjak, kantarion, plod borovnice.

ETERIČNA ULJA

Biljke koje sadrže eterična ulja nazivaju se aromatične biljke. Eterična ulja su prirodni produkti karakterističnog mirisa i okusa. Tope se u organskim otapalima. Čuvaju se u dobro zatvorenim tamnim, staklenim bočicama. Eterična ulja imaju sedativno djelovanje, djeluju kao stomahici, rubefacijensi, antimikrobici, diuretici, karminativi, spazmolitici.

Primjena: inhalacionim putem, topikalno – preko kože, oralno, rektalno, vaginalno (česta primjena vaginaleta sa eteričnim uljima kod HPV virusa).

Dermalno se eterična ulja nanose razrijeđena u nekom neutralnom baznom ulju ili uz dodatak emulgatora. *Kad su u pitanju eterična ulja citrusa ne preporučuje se njihova primjena 12h prije izlaganja suncu. U kometičke svrhe et. ulja se nanose u različitim koncentracijama: od 0,5% njega kože oko očiju, 3% njega lica, 10% njega tijela.

(količina baznog ulja u mL) x (željeni procenat) / 5 = broj kapi ulja

Melati su emulzije eteričnih ulja i meda, koriste se za oralnu primjenu.

Primjenu eteričnih ulja treba izbjegavati u trudnoći, kod djece mlađe od 12 godina, kod osoba sa autoimunim oboljenjima.

*Eterično ulje matičnjaka: iz lista matičnjaka (Melissae folium) dobije se oko 0,02-0,2% eteričnog ulja. Izrazito je skupo, 1mL ulja košta oko 60KM, tako da se najčešće u prodaji mogu naći samo falsifikati.

*Eterično ulje timjana zbog svoje jačine smije se koristiti oralno 3-5 dana, a u kupkama maksimalno 7 dana.

Tekst napisala: mr.ph. Sandra Maglić-fitoterapeut