Piše: mr.ph. Sandra Maglić
HISTORIJA FITOTERAPIJE
Može se slobodno reći da su Egipćani imali u pravom smislu riječi službenu farmakopeju, koju je napisao jedan od najvećih egipatskih liječnika Imotep. Farmaceutska tehnologija u drevnom Egiptu je bila jako razvijena. Pripremali su različite mješavine droga, dekokte na različitim temperaturama, filtrirali su različite frakcije, pripremali kapi za oči, kapsule i praškove.
Prvi kineski herbar (3000 p.n.e.), koji je sadržavao preko hiljadu biljaka i receptura, napisao je Pen T-Sao.
De Materia medica je bila prva farmakopeja koja se koristila sve do XVIII stoljeća. Napisao ju je Grk Plinio stari.
Arapi prvi odvajaju profesiju ljekara od farmaceuta. U Bagdadu pred kraj VIII vijeka je nastala prva privatna apoteka.
Šta je to FITOTERAPIJA ?
• Naziv potiče od grčkih riječi phyton (biljka) i therapeia (liječiti, tretirati);
• Metod/sistem liječenja zasnovan na upotrebi ljekovitih biljaka.
Fitoterapija je medicinska disciplina koja podrazumijeva upotrebu ljekovitih biljaka (droga) i biljnih preparata u liječenju i prevenciji bolesti.
Tradiconalna ili narodna medicina se bazira na iskustvu i vještinama liječenja jednog naroda.
Alopatska ili konvencionalna medicina je zasnovana na naučnim saznanjima i eksperimentalnim dokazima i rezultatima.
Alternativna medicina je zasnovana na uspješno primjenjivim tehnikama liječenja koje nisu naučno dokazane.
Fitoterapija podrazumijeva poznavanje sastava droga, njihovo djelovanje, terapijsku upotrebu, indikacije, doziranje, kontraindikcije i neželjene efekte, ispravan i najpogodniji način primjene. Fitoterapija podrazumijeva i poznavanje interakcija koje se mogu javiti između herbalnih lijekova i konvencionalnih lijekova, kao i interakcija sa hranom.
Fitokompleks se definira kao složena biohemijska cjelina koja predstavlja ukupnu farmakološku komponentu biljne droge.
Fitokompleks jedne biljne droge čine supstance koje posjeduju evidentnu i dokazanu farmakološku aktivnost (aktivni principi) i druge koje participiraju i utiču na djelotvornost aktivnih principa, mijenjajući njihovu farmakokinetiku, apsorbciju, metabolizam, eliminaciju i posljedično svemu navedenom farmakološki profil.
Na primjer ekstrat lista Ginkgo biloba, čija je aktivnost inhibiranja slobodnih radikala kisika vezana za sadržaj ginkolida i bilobalida:
nikada nije bilo moguće koristiti pojedini ginkolid ili bilobalid kao lijek, jer je evidentno da se ukupni farmakološki učinak ispoljava samo kada se nalaze u kompleksnoj smjesi koja se u prirodi nalazi kao takva.
Top 10 dodataka prehrani u EU (2014) – ginkgo, noćurak, artičoka, ginseng, aloa vera, komorač, valerijana, soja, melisa, ehinacea
DROGA
Pojam droga u farmaciji označava ljekovitu sirovinu porijeklom iz prirode.
Drogu predstavljaju osušeni biljni ili životinjski dijelovi, organi i minerali koji sadrže farmakološki aktivna jedinjenja.
Razlikuju se dva tipa biljnih droga: organizirane droge (ljekovite sirovine koje su dijelovi biljke ili biljni organi) i neorganizirane droge (biljni produkti).
Što je biljka usitnjenija to joj je kraći rok trajanja. Tinkture su jedini pripravci koji imaju duži rok trajanja.
Zanimljivosti:
- Bosna i Hercegovina je jedan od glavnih proizvodžača korijena lincure (Genitianae radix). Snadbijeva EU i smatra se da proizvodi najkvalitetniju drogu.
- Najkvalitetnije smilje se proizvodi u Siriji i Libanonu
- Mediteranska klima je najpogodnija za uzgoj nekih biljaka tako da jako kvalitetna žalfija dolazi iz Dalmacije, lavanda iz Provanse, majčina dušica iz Hercegovine…
- U mnogim zemljama širom Evrope uz autoputeve i ceste sade se sadnice bagrema jer je izvrstan po svojoj osobini da apsorbuje izduvne gasove iz motornih vozila
SEKUNDARNI METABOLITI BILJAKA
OSNOVNE GRUPE
- Droge sa anorganskim tvarima
- Droge sa voćnim kiselinama
- Droge sa ugljikohidratima
- Droge sa monosaharidima i disaharidima
- Droge sa polisaharidima (škrob, inulin, celuloza, sluzi)
Voćne kiseline
Najpoznatije su jabučna, limunska, vinska. Djelovanje: konzervansi, stimulacija peristaltike crijeva (vinska kiselina), diuretici. Najviše ih ima u plodu maline, crne ribizle, borovnice, kupine, cvijetu hibiskusa.
Ugljikohidrati
Sastavni su dio ćelijske građe i predstavljaju izvor hrane za sve ćelije te predstavljaju rezervnu energiju spremnu za upotrebu.
Monosaharidi 3-9 C atoma
Droge sa monosaharidima: plod smokve, plod vinove loze- grožđe (listovi se mogu koristiti kod dijareja i krvarenja npr. maternice, jer sadrže tanine i stežu), mana (šećerni eksudat koji curi iz poprečnih zasijecanja koja se prave na stablu biljke stare približno 10 godina; laksans, koristi se kod pripreme kolona prije kolonoskopije).
Disaharidi 2-10 monosaharidnih jedinica
Droge sa disaharidima: plod rogača, šećerna trska, šećerna repa (samljeveni plod se koristi kod želučano- crijevnih bolesti, naročito kod dječijih dijareja i upale želučane sluznice).
Polisaharidi – stotine monosaharidnih jedinica
Nerastvorljivi su u vodi.
Beta glukani su polisaharidi razgranatih glukoznih jedinica. Ova vlakna se nalaze u velikim količinama u prosu i ječmu. Efikasna su za snižavanje nivoa holesterola u krvi. Povećavaju bio
masu u crijevima, poboljšavaju pasažu i na taj način smanjuju apsorpciju i zadržavanje holesterola.
Hitin i hitosan su polisaharidi koji se nalaze u egzoskeletu rakova i u ćelijskom zidu većine gljiva. Korisni su za kontrolu težine.
Inulin je biljni polimer koji neke biljke sintetiziraju radi skladištenja energije. Značajne količine inulina nalaze se u artičoki, cikoriji, maslačku, luku i češnjaku. Probavni enzimi ga ne mogu sasvim probaviti, te potpunoj fermentaciji od strane bakterija podliježe u debelom crijevu. Droge sa inulinom: oman (ekspektorans, uroantiseptik, holagog, holeretik, spazmolitik, hrana za dijabetičare), maslačak (holagog, holeretik, blagi diuretik i laksativ; kontraindikacije: kod žučnih kamenaca, terapije litijem), vodopija/cikorija.
SLUZI (monosaharidi + uronske kiseline)
Iz biljnog materijala se ekstrahuju hladnom vodom. Vanjska primjena: umanjuju upalni proces, kod čireva, otečenih žlijezda. Unutarnja primjena: ublažavanje podražaja respiratornog i probavnog trakta, antitusici, antidijaroici, laksansi.
GLIKOZIDI (šećer + nešećerni dio = glikozid)
Glikozidi su spojevi topivi u vodi.
Gorki heterozidi – podražuju čulo okusa, stimulišu lučenje želučanog soka i žuči. Droge sa gorkim heterozidima: korijen lincure (kod gubitka apetita, dispepsije, insuficijencije jetre; kontraindikovana je kod želučanih bolesnika), kičica (digestiv, stomahik), pelin, sikavica, gorka narandža.
Fenolni glikozidi – list uve, list borovnice, list evropske brusnice, vrijesak.
Antrahinonski glikozidi – polarne molekule, topive u vodi, ne aposorbuju se u tankom crijevu. Djeluju kao laksativi. Potrebno im je 5-8 sati kako bi ispoljili djelovanje na crijevnu peristaltiku. Uzimaju se uvečer pred spavanje. Maksimalna primjena je 2 sedmice!
*Pacijenti na kardiotoničnoj terapiji trebaju izbjegavati antrahinonske laksanse.
Sena i antrahinonske droge mogu povećati toksičnost digoksina.
Droge: barbadoška aloja, aloja vera (kod kolitisa, gastritisa, za jačanje imuniteta; kontraindicirana kod graviditeta, menstruacije), arborescens (u onkologiji), indijska sena, krkovina (droga mora odstojati godinu dana prije upotrebe, jak purgativ).
Cijanogenski heterozidi – toksične koncentracije 0,5- 3,5 mg/kg (badem).
Sumporni heterozidi – Droge se upotrebljavaju kao sirovine za izradu preparata sa rubefacijentnim djelovanjem (papričice).
Flavonoidni heterozidi – antioksidansi, diuretici, antinflamatorno djelovanje. Droge: bijeli i crveni glog (tonik za oslabljeno srce, posebno staro srce gdje se ne preporučuju glikozidi digitalisa; ne smije se koristiti u slučaju bradikardije, ne zajedno sa antihipertenzivima), divlja artičoka (hepatoprotektivno, može se piti duži vremenski period, *djeluje kao antidot kod trovanja gljivama), arnika.
Kumarinski heterozidi – Furanokumarini (psoralen – kod anomalija pigmentacije, psorijaze), piranokumarini (vazodilatatori), dikumaroli (antikoagulansi).
Saponinski heterozidi – espektoransi (djeluju na površinsku napetost i razrjeđuju sekret: jagorčevina, sena, bršljan), diuretici (breza, preslica), antibiotici, antimikotici, spazmolitici.
Tanini – netoksični spojevi oporog okusa. Imaju jako adstrigentno djelovanje. Koriste se u tretmanu rana, opekotina, promrzlina, hemoroida, gingivitisa, gastritisa, *antidot kod trovanja teškim metalima i alkaloidima.
*Ometaju apsorpciju željeza iz GIT-a stvaranjem kompleksa sa željezom.
Droge sa taninima: petoprsta, hrast lužnjak, kantarion, plod borovnice.
ETERIČNA ULJA
Biljke koje sadrže eterična ulja nazivaju se aromatične biljke. Eterična ulja su prirodni produkti karakterističnog mirisa i okusa. Tope se u organskim otapalima. Čuvaju se u dobro zatvorenim tamnim, staklenim bočicama. Eterična ulja imaju sedativno djelovanje, djeluju kao stomahici, rubefacijensi, antimikrobici, diuretici, karminativi, spazmolitici.
Primjena: inhalacionim putem, topikalno – preko kože, oralno, rektalno, vaginalno (česta primjena vaginaleta sa eteričnim uljima kod HPV virusa).
Dermalno se eterična ulja nanose razrijeđena u nekom neutralnom baznom ulju ili uz dodatak emulgatora. *Kad su u pitanju eterična ulja citrusa ne preporučuje se njihova primjena 12h prije izlaganja suncu. U kometičke svrhe et. ulja se nanose u različitim koncentracijama: od 0,5% njega kože oko očiju, 3% njega lica, 10% njega tijela.
(količina baznog ulja u mL) x (željeni procenat) / 5 = broj kapi ulja
Melati su emulzije eteričnih ulja i meda, koriste se za oralnu primjenu.
Primjenu eteričnih ulja treba izbjegavati u trudnoći, kod djece mlađe od 12 godina, kod osoba sa autoimunim oboljenjima.
*Eterično ulje matičnjaka: iz lista matičnjaka (Melissae folium) dobije se oko 0,02-0,2% eteričnog ulja. Izrazito je skupo, 1mL ulja košta oko 60KM, tako da se najčešće u prodaji mogu naći samo falsifikati.
*Eterično ulje timjana zbog svoje jačine smije se koristiti oralno 3-5 dana, a u kupkama maksimalno 7 dana.
Tekst napisala: mr.ph. Sandra Maglić-fitoterapeut